Erotska melodrama Grlića & Manojlovića

Nakon pretprošlogodišnje Karaule, zagrebački režiser Rajko Grlić uskoro počinje sa snimanjem filma Neka ostane među nama.

Dugogodišnji profesor na američkim fakultetima, poketač i umetnički direktor Motovun Film Festivala, za Jutarnji list je rekao kako je u pitanju erotska melodrama koja govori o petoro zagrepčana, njihovoj intimi i dvostrukim životima.

Glavne uloge igraće Miki Manojlović, koji je već imao sličnu rolu u Grlićevom filmu Samo jednom se ljubi (’81), te Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Nataša Dorčić i Darija Lorenci.

Grlić je još rekao kako u filmu neće biti eksplicitnih scena seksa, da će biti snimljen u koprodukciji Hrvatske, Slovenije i Srbije sa budžetom od milion i po evra.

Scenario je napisao hrvatski pisac Ante Tomić, po čijoj noveli Ništa nas ne smije iznenaditi je snimljena Karaula.

http://www.popboks.com/vest.php?ID=7739

Miki Manojlović glumi u erotskoj drami Rajka Grlića


U zagrebačkom krematorijumu i u jednoj od gradskih bolnica počelo je snimanje novog filma hrvatskog reditelja Rajka Grlića „Neka ostane među nama”. Scenario, uz Grlića, potpisuje i književnik Ante Tomić, a u glavnim ulogama će se pojaviti Miki Manojlović, Bojan Navojec, Darija Lorenci, Ksenija Marinković i Nataša Dorčić.

Film „Neka ostane među nama” prati intimnu priču petoro lica i pet zagrebačkih ulica. Miki Manojlović glumi otmenog i dobrodržećeg Nikolu (49), a njegovog mlađeg brata Bracu (42) glumi Bojan Navojac. Oni su blago dekadentni sinovi poznatog hrvatskog slikara. Na početku filma sinovi posećuju oca u bolnici u društvu mlade oskudno odevene devojke. Oko kreveta oca na samrti svuda su razbacane skice ljubavnih parova u seksualnom činu. Braco se zaustavlja pored jedne, perverzne skice s dve žene i jednim muškarcem i začuđeno pogleda usnulog oca. Za to vreme Nikola nešto šapnuće devojci koja im pravi društvo. Devojka prilazi blizu umirućem slikaru i podiže svoju suknju. Slikar otvara oči, ugleda međunožje mlade žene i lice mu se ozari u osmeh. Blaženo sklopi oči i umre. Scena kojom počinje film „Neka ostane među nama” uvod je u blago bizarnu erotsku dramu.


- U godinama sam kad se valja vratiti tamo gde sam i počeo da pričam filmske priče: na ulice, u stanove i krevete Zagreba. To bi trebalo da bude veseo film koji pršti životom, gust u teksturi, živ u kameri, brz u naraciji i gotovo dokumentaran u glumačkoj igri - rekao je Rajko Grlić.
U filmu manju ulogu tumači i Bogdan Diklić, dok je pomoćnik režije beogradski reditelj Radivoje - Raša Andrić.

Noć je, snijeg pada. Mlada zgodna djevojka hoda ruku pod ruku s mršavim, otmjenim i dobro držećim Nikolom i njegovim mlađim bratom, malo punašnijim, zapuštenijim Bracom. Krišom ulaze u bolnicu, gdje na samrti leži otac njih dvojice, znameniti slikar.

Stari drijema. Na noćnom ormariću je blok za crtanje i flomaster sa započetim crtežom. Na zidovima oko postelje vise crteži, svi s istim motivom golih muškaraca i žena u spolnom činu. Braco se zaustavi pokraj jedne, osobito perverzne skice s dvije žene i jednim muškarcem i začuđeno pogleda usnulog oca. Za to vrijeme Nikola je nešto šapnuo djevojci, a ona se poluglasno, malo nervozno nasmijala pa izazovno gledajući Nikolu podigla suknju, spustila gaćice i prišla postelji, sasvim blizu umirućem slikaru. Braco je sjeo na obližnju stolicu znatiželjno iščekujući njegovu reakciju. Stari otvara oči, ugleda pičku pred sobom i ozari se. Blaženo sklopi oči. Glava mu utone na jastuk. Umre.

Tako počinje 'Neka ostane među nama', film o pet povezanih, ponekad i paralelnih, gorko-slatkih pripovijesti o ljudima u potrazi za ljubavi i srećom. U glavnim ulogama su Miki Manojlović, Bojan Navojec, Nataša Dorčić, Darija Lorenci i Ksenija Marinković. Redatelj je Rajko Grlić, koji je i napisao scenarij zajedno s Antom Tomićem. Njih dvojica već su surađivali na 'Karauli' koja je rađena prema Tomićevom romanu 'Ništa nas ne smije iznenaditi'.


Ksenija Marinković i Bojan Navojec


Evo što Grlić kaže o inspiraciji za film: 'U godinama sam kad se valja vratiti tamo gdje sam i počeo pričati filmske priče: na ulice, u stanove i krevete Zagreba. Ja sam, kao i manje više svatko od nas čuo bezbroj priča o avanturama, preljubima i nevjerojatnim duplim životima. I uvijek sam, to moram priznati, iskazivao neskriveno divljenje prema fascinantnim energijama i količinama mašte koje su neke osobe u to ulagale. Bili su to pobunjenički i kreativni vrhunci njihovih života.'

Snimanje filma je trenutno na polovici (treći od predviđenih sedam tjedana). Film se snima u koprodukciji Hrvatske, Srbije i Slovenije, a dio sredstava osigurao je i Eurimages, fond Vijeća Europe za poticanje europskog filmskog stvaralaštva. Napredak snimanja možete pratiti na službenoj stranici filma, u rubrici making of koja po prvi puta u Hrvatskoj donosi svojevrsni dnevnik stvaranja filmskog projekta. Također, tamo ćete pronaći i dnevnik režisera, fotografije iz filma i mnogo više o samome filmu.

filmski.net 15.11.2008.

Preljuba kao jedini oblik pobune

Beogradska premijera erotske drame Rajka Grlića „Neka ostane među nama", u kojoj glume Miki Manojlović i Bogdan Diklić, zakazana za 12. mart. Film je priča o petoro sredovečnih ljudi kojima je preljuba „pobunjenički i kreativni vrhunac života".

Film hrvatskog režisera Rajka Grlića „Neka ostane među nama", u kojem jednu od glavnih uloga tumači srpski glumac Miki Manojlović, u Beogradu će biti premijerno prikazan 12. marta.


Predstavnica distributerske kuće „Sinears" Tanja Kovač rekla je agenciji Beta da će „Neka ostane među nama" imati regionalne premijere 10. marta u Ljubljani i 11. marta u Zagrebu, a da se 12. marta u Beogradu očekuje prisustvo Grlića i Manojlovića.

Mešavina drame i komedije snimana je po scenariju Grlića i Ante Tomića (njih dvojica su već sarađivali na „Karauli"), a u njoj uz Manojlovića i Bogdana Diklića igraju i hrvatski glumci Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Daria Lorenci i Nataša Dorčić.



Distributer filma „Sinears" ovo ostvarenje opisuje kao „priču o vrtlozima erotske strasti ispod mirne, trome površine građanske svakidašnjice i običaja".

Nova saradnja Grlića i Manojlovića

Posle zajedničkih filmova „Samo jednom se ljubi" (1981), „U raljama života" (1984) i „Za sreću je potrebno troje" (1986), režiser Grlić i glumac Manojlović nakon dvodecenijske pauze obnovili su saradnju u filmu „Neka ostane među nama", snimanom pretprošle jeseni u Zagrebu.


Grlić je tada govorio da snima „veseli film koji pršti životom, krajnje otvoren, na mestima gotovo brutalan u doticanju intime, u pokušaju da prodre ispod kože, ispod onog vidljivog".

Tema filma je, po Grlićevim rečima, bračna prevara ili ljubavna avantura kao „jedini preostali oblik pobune koji je pojedincu preostao protiv predvidljivosti života", omeđenog poslodavcima, porodicom, crkvom, državom, medijima i novcem.

„U godinama sam kad se valja vratiti tamo gde sam i počeo pričati filmske priče: na ulice, u stanove i krevete Zagreba. Ja sam, kao i svako od nas čuo bezbroj priča o preljubi, avanturama i neverovatnim dvostrukim životima".


„Moram priznati da sam uvek divio fascinantnoj enegiji i količini mašte koje su neke osobe u to ulagale. Bili su to pobunjenički i kreativni vrhunci njihovih života".

„Film se sastoji od pet priča o petoro sredovečnih junaka, koje se otvaraju dramaturgijom 'babuške', pa ispod svakog sloja ima još jedan", zaključio je Grlić.


Producent Grlićevog filma je zagrebački „Mejnfrejm prodakšn", a koproducenti Hrvatska radiotelevizija, „Jodi" Zorana Cvijanovića iz Beograda i slovenačka kuća „Studio Maj".

Filmski fond Saveta Evrope „Euroimaž" Grlićevom novom filmu dodelio je 240.000 evra.

http://rts.rs/page/magazine/sr/story/41 ... lik+pobune

Novi film Rajka Grlića
Kultura ostaje među nama
Vladan Petković
Veličina slova:

Photo: Nikola Predović

Rajko Grlić je jedini reditelj na prostoru bivše Jugoslavije koji svojim filmovima pokušava da objedini nekadašnji zajednički kulturni prostor

Novi film Rajka Grlića Neka ostane među nama počeće sa prikazivanjem u Sloveniji 9. marta, u Hrvatskoj 10. i u Srbiji 11. marta. Sinopsis sa zvaničnog sajta filma kaže: Neka ostane među nama je zločesta, indiskretna zagrebačka priča o virovima erotske strasti ispod mirne, trome površine građanske svakidašnjice i običaja. O nečemu što se događa u boljim obiteljima i uglavnom pristojno prešujuće, ali nije zbog toga manje bolno. Upoznajemo dva brata, njihove supruge, ljubavnice i djecu koja pouzdano ne znaju tko im je otac. Sve se ovdje izmiješalo u dvostrukim životima, paralelnim vezama, u gorkoj i slatkoj priči o neumornom traganju za ljubavlju i srećom, o požudi koja nikada zapravo ne gasne i užasnim posljedicama koje možete izazvati ako se, makar i slučajno, nađete u tuđem krevetu.

Scenario su napisali Grlić i Ante Tomić, a glavne uloge igraju Miki Manojlović, Bojan Navojec, Daria Lorenci, Ksenija Marinković i Nataša Dorčić. Glavni producent filma je zagrebački Mainframe Productions Igora Nole (Živi i mrtvi, Naglavačke), a koproducenti beogradski Yodi Movie Craftsman Zorana Cvijanovića i Milka Josifova (Munje!, Sjaj u očima, Karaula, Sveti Georgije ubiva aždahu) i ljubljanski Studio Maj Dunje Klemenc (Ničija zemlja, Bizgeci, Teah). Film je podržan od strane Eurimages, a koproducent je i HRT.

Jedan od predstavnika praške škole, uz Emira Kusturicu, Gorana Markovića, Gorana Paskaljevića, Lordana Zafranovića i Srđana Karanovića, Grlić je u bivšoj Jugoslaviji bio poznat po filmovima Samo jednom se ljubi, U raljama života, Za sreću je potrebno troje i Čaruga. Takođe je sarađivao na scenarijima za Petrijin venac, Miris poljskog cveća i seriji Grlom u jagode Srđana Karanovića. On je snimio i prvi film nakon raspada Jugoslavije u čijoj koprodukciji su učestvovale sve nove zemlje bivše zajedničke države, Karaulu (2006). To je bio i prvi i do sada jedini primer tzv. day-and-date početka prikazivanja jednog regionalnog filma na ovim prostorima. Ideju da se jedan film pušta u čitavom svetu u isto ili manje-više isto vreme razvili su holivudski studiji iz dva razloga: prvi je bila piraterija koju su tako pokušali da spreče ili makar da smanje njen uticaj, a drugi je da se oko tog filma gradi što veće iščekivanje i nestpljenje kod publike. Karaula je u tome bila prilično uspešna: krenula je u Makedoniji, Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Srbiji i Crnoj Gori u razmaku od dve nedelje i prodala preko 200.000 ulaznica na ukupno 37 kopija.

Na snimanju: Rajko Grlić sa ekipom
Photo: Nikola Predović

Naravno, ex-YU nije Holivud, pa ni Zapadna Evropa gde su takve stvari uobičajene, ali uspeh Karaule pokazao je da imena koja su popularna na čitavom kulturnom prostoru mogu da privuku publiku. U Karauli su igrali Sergej Trifunović, Emir Hadžihafisbegović, Toni Gojanović, Bogdan Diklić i Verica Nedeska, a cameo je imao Halid Bešlić. Tako nacionalno raznovrsna ekipa rezultat je koprodukcionih neminovnosti, i zato i u Neka ostane među nama igraju glumci iz sve tri države koproducenata. Dok to često predstavlja problem u evropskim koprodukcijama, gde se moraju praviti kompromisi po kojima jedan lik mora biti iz, na primer, Nemačke ili Irske da bi priča zainteresovala gledaoce u tim zemljama tako da se film isplati investitorima, u bivšoj Jugoslaviji to može biti očigledna prednost. Odličan primer je Petlov doručak Marka Naberšnika, najgledaniji film u Sloveniji svih vremena sa preko 160.000 prodatih ulaznica, što je svakako posledica Severinine uloge. Iako su umetnički aspekti ovog filma više nego sumnjivi, model je tu i pokazao je svoj potencijal. Kad tome dodate popularnost hrvatskog popa i srpskog folka širom Balkana, iako to nisu umetnički pa ni moralno najpozitivniji primeri, oni ipak pokazuju jednu društveno značajnu tendenciju. Uostalom, nakon krvavih ratova koji su uništili tolike živote, oni predstavnici zaraćenih naroda sa višim nivoom svesti ponovo su uspostavili saradnju, shvativši da je to potreba koju je nemoguće ignorisati. To se prvo desilo u umetnosti i sportu (Jadranska liga u košarci), zatim u ekonomiji (bez obzira što njom vladaju tajkuni, opet ima bajadera u Srbiji i jafa keksa u Hrvatskoj), a jedino državni zvaničnici i dalje smatraju da im je korisnije uvlačiti se nacionalistima koji su u većini u svim zemljama kako bi se održali na vlasti, nego razvijati međusobne odnose koji bi pomogli da svi živimo ako ne bolje, onda bar malo lepše. Kulturni prostor je još uvek zajednički, i takav će nesumnivo i ostati, pre svega zbog jezika koji su, iako se sad zovu različito, praktično jedan te isti jezik u četiri države, veoma sličan u još jednoj i razumljiv velikom delu populacije jedine “naše” članice EU. Dakle, kultura svakako ostaje među nama.

Beogradska premijera filma „Neka ostane među nama“ Rajka Grlića, jednog od najmarkantnijih rediteljskih imena kinematografije nekadašnje Jugoslavije, zakazana je za večeras u bioskopu „Kolosej“ (20 i 22 časa).



http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/180255 ... medju-nama

Neka ostane među nama je seksulano eksplicitna fantazija ostarelog muškarca. Grlićev poslednji film je pokušaj da se Zagreb predstavi kao jebarnik u kome svako naskače na svakoga i u kome svi stalno pričaju o "onim stvarima", i to na najvulgarniji način. Film krasi 5-6 seks scena, jedno onanisanje i seksualno eksplicitni crteži, tako da bi NOMN mogao da se bez mnogo ustezanja nazove erotskim filmom. Ipak, prikzana erotika je veoma problematične postavke, pošto nas režiser gosti, uglavnom, ostarelim i otromboljenim telima koja nisu (tj, bar meni nisu) seksualno privlačna. Ima puno dlaka, strija, celuliuta, mladeža i ostalog, što deglamurizuje i urušava erotsku postavku koja u svojoj biti mora biti glamurizovana i "veća od života". Miki Manijlović je još jednom fetišizovan, predstavljen kao alfa mužjak čiji je jedan pogled dovoljan pa da žena raširi noge.

Da li je film zabavan? Gledljiv je svakako i nije dosadan, ali je scenaristički prilično sasvim isprazan. Poenta se brzo istoši, a motivacija junaka je uglavnom krajnje problematična. Fotografija je odlična, Zagreb izgleda kao milion dolara, ali ostaje pitanje zašto je bilo potrebno da ovaj film bude snimljen?

zaintrigiran sam, veoma.

ima li to prikazivnaje celulita i strija i ružnih tjelesa u paklu seksa neku poentu koju grlić hoće da istjera? meni zvuči kao da je namerno tako prikazivao seks, i da je time nešto htio. no me interesira što je htio?

Rajko pokazuje znake života tako da treba što pre pohitati u sobu jer instrumenti pište. Čini se da za razliku od svojih ispisnika, a da na kažem i savremenika, pokušava da snimi film o nečemu što ga zanima.

Ta poetika "ružnog" bi možda i imala nekog smisla da je scenarij usresređeniji, ovako... Malo je falilo pa da dobijemo gonzo... Dijaloške scene su tu samo da bi popunile vreme do sledećeg snošaja. Naravno, nemam ja ništa protiv toga, neka se ljudi vole, ali film nije sa mnom napravio konekciju na emotivnoj razini (sa takvim junacima je nemoguće suosjećat), a nije mi bio ni stimulativan u erotskom smislu. Grlić je napravio bizaran ugođaj, to da, ali ne i seksualno uzbuđujuć.

Takođe, zanimljivo je insistiranje na katoličkanstvu tj. svako malo se u kadru (doduše u dubini) pojavi poneka opatica, junaci idu na misu, prate papin govor na TV-u... To mi je prvo smetalo, a onda sam shvatio da je to tako zbog kontasta. Svi su ne zna se kakvi vernici, a ovamo naskaču jedni na druge kao zečevi na johambinu. To mi je, recimo, bilo subverzivno - pod uslovom da sam to pročitao na pravi način.

zvuči kao totalno ludlo

Film je svakako stimulativan u smislu da je zahvalan za analizu i pogodan za priču. Kada ga ti i Cripp overite, nastavićemo... Do tada, mogao bi Leo da iznese svoje utiske... Znam da ga je film dojmio.

I jeste ludilo, pravo pravcato staračko sladostrašće bez ikakvog smisla i cilja, potpuno grozan film na kom je Grlić proarčio svoju prethodno više puta potvrđenu filmsku pismenost (nisam njegov fan, ali je uvek bio filmski pismen).

NEKA OSTANE MEĐU NAMA je grozan film, mene je na više puta spopadao stid što to gledam, ali je i neosporno zabavan film (daleko nesnonosan od prethodne Tomić & Grlić saradnje - KARAULA).

Grlić ovde besramno ripuje Almodovara i Lunu (Slobodan Trninić u tom smislu filuje priču uz širokokadrovsku uglađenost, a i sam Zagreb je xxx romantizovan), a kao vlastiti doprinos tuđoj recepturi nudi izobilje prostakluka i gluposti.

Gotove sve (uz izuzetak apotekarice Latice) ključne žene su degenerativno ružne (jedna čak podseća na Josifa Tatića u skorijim izdanjima), priča se odvija u nekakvom paralelnom univerzumu u kom je P. M. Manojlović (koji inače tumači zagrebačkog tajkuna klimavog purgerskog akcentai očiglednog srpskog porekla) opšteprihvaćen apsolut mužjačke lepote prvog reda i koji dame očarava pretnjom/obećanjem da će im svršiti po grudima (što, pak, ne uradi do kraja filma), pomenute rugobe raspredaju o ku..inama kao najboljem delu čitave priče o muškarcima...

Vanja Drach glumi leša, Manojlovićev nepriznati sinak u ilegali kvari zube uz srbijanski/takovski Eurocrem blok, u jednom trenutku se pojavi i strepnja da bi Manojlović konzumirao i svoju malobodnu, off the rexcord Emo ćerku...

Ali, ponavljam, retko zabavno đubre!

Dotična dama jeste malo gojaznija i nadutija nego što bi bilo poželjno, ali verovatno se radi o transformaciji za ulogu. A i da nije tako - šta da se radi... To je život. Uostalom, svi pamtimo Kseniju Marinković kao fatalnu Barbaru u čuvenoj horor-komediji Krvopijci...

A, evo i what becomes of the broken hearted - Ksenija Marinković dvadeset i kusur godina kasnije u izdanju za Grlićev NOMN:

Pogledao sam NEKA OSTANE MEĐU NAMA Rajka Grlića. Ko god se opredeli da pogleda ovaj film imaće priliku da se susretne sa jednim velikim rediteljem u akciji - naime, Lordan Zafranović ima kameo u jednoj sceni u nekom buena vista croat clubu za penzionere.

Film je vrlo interesantan zato što Grlić uspeva da za razliku od većine svojih vršnjaka a bogami i savremenika ovde u regionu snimi film koji govori o NEČEMU. To nije dobar film, i naravno, doći ćemo do toga, ne treba gajiti iluzije, ali već činjenica da je film o NEČEMU, da nije neka politički (ne)korektna konstrukcija, neki pokušaj da se osvetli ovaj ili onaj fenomen koji nas realno ne zanima, ili je zanimljiv potpuno marginalnoj grupi ljudi, čini ovaj naslov dobrodošlim osveženjem. Grlić je filmski pedagog u Americi i ovaj element je svakako poučan za studente.

Film inače govori o preljubi.

Reklo bi se da je NEKA OSTANE MEĐU NAMA zapravo vrlo dobro učilo za studente, pošto im pokazuje ne samo nešto što treba da se radi, a to je da se snimi film o NEČEMU, nego im pokazuje još više kako stvari ne treba da se rade, i to je pedagoški, profesor je pogrešio da ne bi oni morali.

Film počinje scenom u kojoj braća posećuju oca na samrti u bolnici. Kada uđu u sobu, kanski đaci među nama ponadaju se suptilnom omažu filmu CRASH. Cronebergovom, ne Haggisovom. Umesto toga, Grlić nas iznenađuje i kroz otkriće sveske pune crteža muškaraca sa erekcijom izazvanom posetama osobe sa crvenim naočarima (kasnije otkrijemo da je reč o medicinskom osoblju) reč je o vrlo ljupkom omažu fimu SUPERBAD Grega Mottole. Na neki način, ovaj film je kao priča o ostarelim Jonah Hillu i Michael Ceri - ne samo da se vidi kakavi će biti ti likovi kad omatore, nego se vidi i kako će izgledati filmovi o njima. Nažalost, ovaj film nema svog McLovina, njega je verovatno dočekao Sergej Trifunović u TURNEJI ili ako je imao manje reće u SRPSKOM FILMU.

S jedne strane, dobro je da se Grlić opredelio za saradnju sa piscem Antom Tomićem koji je ipak mlađi čovek i donosi neku novu energiju, za razliku od svojih vršnjaka koji su se povukli u sebe i ne traže pomoć mlađih. Bilo bi sjajno da se obratio i još nekome ko se malo razume u filmsku dramaturgiju pošto bi onda scenario imao bolju strukturu, dramski bolje postavljenu, jer ovako reč je o filmu koji uprkos krajnje rudimentarnom sklopu događaja na momente deluje nejasno, i to ne bazirano na autorovoj nameri. Isto tako, plot pointi su potpuno rasuti po filmu, a faktura ipak nije takva da je ovo film-meditacija. Da ne govorimo o tome da se neke teže, i samim tim zanimljivije scene, olako preskaču.

Recimo, glavni junaci, braća koje igraju Miki Manojlović i Boris Navojec frekventno zavode mlade ženske. Međutim, mi ni u jednoj sceni ne vidimo kako oni makeuju move, čime oni to zapravo rade, Grlić nam ne odaje tricks of trade, kao zadnji metak čuva ih samo za sebe, tako da su njihovi susreti sa tim "prljavim klinkama" osim realnog ponosa što možemo da vidimo kako Predsednik Upravnog odbora Filmskog centra Srbije overava hrvatsko glumište, na nivou manje inventivnog pornića. Meni motivacija Sashe Grey nikada nije bila sporna ni u jednom njenom filmu. Ali čak i Saška je u međuvremenu snimila THE GIRLFIEND EXPERIENCE sa Soderberghom u kome ima motivisan lik. U tom delu sa klinkama, Grlić i Tomić ne deluju kao da ne znaju, nego se čini kao da su neiskreni, kao da nešto kriju od nas.

To je prosto pitanje poštovanja bioskopskog gledaoca. Gledajući američki film čovek nauči kako da napravi atomsku bombu, a Grlić & Tomić nće da nam za 300 dinara prodaju nešto ipak manje opasno a podjednako važno, naročito za one koji smatraju da put do žena ne mora da podrazumeva mučeništvo prilikom Džihada.

Zatim, svaku bračnu svađu vidimo samo na njenom početku a malo nam fali deo kako se pomire što je zapravo uvek ključni i najzanimljiviji deo svađe.

Grlićevi studenti mogu da nauče dosta i o tome kako se ne postavlja motivacija junaka. Neke motivacije su prilično tanke, naročito recimo preokret kada se Mikijev lik autuje pred ženom u jednoj situaciji koja je postavljena kao rutinska (odlazak u bolnicu) i ne dešava se prvi put.

Konačno, film nudi studentima i mali tečaj iz istorije filma kroz zaplet sa bankarskom službenicom koja proneveri novac radi ljubavnika. To kao zaplet može da prođe samo u filmskoj praistoriji, pa i tada mahom u nemačkom ekpresionizmu koji nije baš bio opterećen realizmom.

Kao prvi Grlićev film u kome se uopšte koriste računari i mobilni telefoni, NEKA OSTANE je interesantan i zbog toga što imamo i lik zlog frustriranog nerda koji zbog svoje nesrećne zaljubljenosti u jednu od ljubavnica glavnog junaka, odlučuje da ga outuje. Naravno, nerd je kao što smo i očekivali iskompleksirani slabić, premda na kraju on pobeđuje pred Sudom Istorije ali više kao znak poraza našeg virilnog glavnog junaka nego zato što je to kao nerd zaslužio.

Na kraju, odnosi među junacima su toliko korozivni da je teško konstatovati šta je poruka ovog filma, a trebalo bi da bude neke poruke jer se tako ogromni melodramski preokreti ipak nisu napisali sami i bez ikakve svrhe.

Kad je o glumačkoj podeli reč, Miki Manojlović je opet seksualni objekat kao i u BESI Grlićevog vršnjaka i saradnika Srđana Karanovića. Ovaj film dakle nastavlja trend objektifikacije naših starih glumaca.

Grlićeva okenutost erotici u ovom filmu je za svaku pohvalu, to odavno nismo imali, a realno u SAMO JEDNOM SE LJUBI, ponovo sa Mikijem, on jeste ostvario nekakav landmark na tu temu u našoj kinematografiji. U SAMO JEDNOM SE LJUBI je seks nekako bio čistiji, čedniji, melodramski, svi su bili mlađi, dok je u ovom filmu prljaviji, sa starijim glumcima, pravim uživanjem za ljubitelje MILF akcije, i sa potpuno novim tumačenjem replike "Primi me natrag" koju jedan brat govori supruzi a drugi pelazi na delo u drugoj sceni. U tom smislu, ovde imamo dosta raznovrsne seksualne prakse kojih se laćaju likovi, a Grlić pokušava da nam pripoveda i na taj način te recmo junak isključivo sa ljubavnicom praktikuje analni seks čime nam je jasno stavljeno do znanja da je njihov odnos "drugačiji". Jedno od neispunjenih obećanja koje se ponavlja naizmenično kao zahtev i kao molba je potreba za ejakulacijom po grudima ili kako se to u Zagrebu kaže "svršavanju na sise". Pošto smo gledali film u 6D sali Koloseja, plašio sam se da možda nema nekog efekta koji bi trebalo da nam tu situaciju učini živopisnijom.

Problem u erotskim scenama je scenarističke prirode. Grlićevi studenti iz ovog filma imaju priliku da nauče da nekakav pillow ili dirty talk ume da deluje potpuno apsurdno kada se prenese na ekran, van konteksta. Ovi likovi vole da govore prljavo i inače a i kada dođe do najgoreg i to prosto deluje kao da je eventualno samo tim likovima zanimljivo a gledaocima je uglavnom neprijatno. razumem to rešenje kao razotkivanje intime, ali onda treba ići do kraja a ne tako polovično.

Meni lično je Mikijev zagrebački govor bio malo preteran. Mislim da koliko god on bio ubedljiv u tome, pošto znamo da tako ne govori, trebalo je biti umereniji. kao što bi snimak čoveka kako zaista leti delovao ljudima neuverljivo koliko i specijalni efekat u SUPERMANu tako i meni ta vrsta jezičke autentičnosti deluje kao neko glumačko iživljavanje. Ako je američkom glumcu izazov da glumi debila, svakako je i srpskom da glumi Hrvata, ali ipak, nismo deca, moglo je i bez toga.

Grlićev tretman Zagreba kao lokacije je interesantan. Trninićeva fotografija pokušava da bude dosta glossy, ali čini se da se u toj upeglanosti izgubio identitet grada koji je Grlić, ponovo sa Mikijem u filmu ZA SREĆU JE POTREBNO TROJE sjajno uhvatio.

Isto važi i za duh vremena. Grlićevi studenti iz ovog filma lako mogu naučiti da je najteže snimati film o savremenim okolnostima, naročito na nivou kostima i šminke. Primer toga je lik kćerke mlađeg brata koja je istovremena goth, punk i emo. U redu, možda je hteo da kaže da se ona traži pa objedinjuje te stilove, ali ta kompleksnost lika nije ni nagoveštena tako da sirota devojka izgleda kao potpuni fashion victim iz tri modna rata i buntovnik opšte prakse.

NEKA OSTANE MEĐU NAMA je poučan film.

* * / * * * *

Ko to tamo vređa

reditelja Rajka Grlića optužilo je ovih dana Društvo za zaštitu ljudskih prava u njegovoj domovini, i to Odbor za ravnopravnost spolova, zahtevajući od državnog pravobranitelja da zabrani dalje prikazivanje filma “Neka ostane među nama”.
Kako je ocenio ovaj odbor, novi Grlićev film, koji je reditelj inače posvetio Zagrebu, “najgrublje vrijeđa javni moral i teško diskriminira žene”, i da bi trebalo službeno razmotriti jesu li scenaristi i režiser ovog filma, Ante Tomić i Rajko Grlić, time prekršili i važeći Zakon o suzbijanju diskriminacije. Napadima se pridružio i Nenad Polimac, poznati filmski kritičar (inače zasposlen u istoj firmi kao i Tomić), koji je za “Globus” napisao da “toliko prostačenje u hrvatskom filmu još nije viđeno”.
Najzanimljivija je ipak tvrdnja da je Grlić, kako se navodi u optužbama, po “vrijeđanju javnog morala postao poznat još od filma - “Samo jednom se ljubi”!

Tomićevo "Čudo u Poskokovoj Dragi"

Promocija najnovijeg romana „Čudo u Poskokovoj Dragi“ hrvatskog pisca Ante Tomića održana je 18. marta u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju.

"Ja zaista volim romantične komedije, to mi je omiljeni žanr tako da se nadam da je Čudo u Poskokovoj Dragi jedna romantična komedija za Pulicera!“ našalio se Tomić sa publikom koja je u velikom broju došla ne neuobičajenu promociju.

Roman „Čudo u Poskokovoj Dragi“ objavljen je u Hrvatskoj u novembru 2009. godine i već 12 sedmica je na vrhu liste najčitanijih knjiga. U Srbiji je knjigu objavila izdavačka kuća Rende.

"Anta bije glas da ne izvršava obaveze, ne poštuje rokove i ostavlja na cjedilu što se pisanog teksta tiče. Ali on sam radi na tom imidžu“, izjavio je redtielj Rajko Grlić, koji je bio specijalni gost na promociji. Dugogodišnji prijatelji i saradnici su u opuštenoj atmosferi Centra za kulturnu dekontaminaciju razgovarali sa publikom, zbijali šale i pričali o svemu, a ponajviše o knjigama i filmovima. Priču o Jozi Poskoku i njegovoj neuobičajenoj porodici publika je prihvatila sa oduševljenjem, odgovarajući smehom na svaki pročitani odlomak.

Grlić je najavio i snimanje filma po romanu „Čudo u Poskokovoj Dragi“, nadajući se da će uspeti da naprave vestern mjuzikl. Ipak, prvi planovi biće skovani tek početkom jeseni, a Tomić je izrazio želju da i taj film bude koprodukcija zemalja iz regiona.

Inače, prva filmska koprodukcija u regionu nastala je na osnovu Tomićevog romana, a u režiji Rajka Grlića. Film „Karaula“, zasnovan na romanu „Ništa nas ne smije iznenaditi“, okupio je najznačajnija imena sa prostora bivše Jugoslavije. Nakon nedavne premijere, svoj bioskopski život započeo je i film „Neka ostane među nama“ na kojem su Tomić i Grlić ponovo sarađivali. Film je naišao na odličan prijem kod publike, a samo u Hrvatskoj je za deset dana prikazivanja imao više od sedam hiljada gledalaca.

Komentarišući optužbe Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava da film „vrijeđa javni moral i teško diskriminira žene“ Tomić je rekao da ga to veseli jer takve situacije najbolje promovišu film. „To jeste priča o zrelosti sa mnogo intimnih scena u kojima ljudi baš nemaju mnogo odjeće, ali to je prije svega film o nečemu što se događa svima nama.“

Grlić je u šali kazao da film govori o "lakim muškarcima" i "teškim ženama". Činjenicu da, uprokos optužbama, ovaj film više gledaju žene, on objašnjava time da su „muškarci pročitana križaljka a žene zagonetka, pa ima zato posvećujemo više pažnje“

7000 gledalaca za 10 dana? To je 700 gledalca po danu. AFilm igra u 3 zagrebačka kina, zbirno u 9 termina, što mu u proseku dođe oko 80 gledalaca po projekciji. Zaista, nije to tako loše, ali samo pod uslovom da gledanost ne opadne drastično.

http://www.nacional.hr/clanak/79640/blo ... ala-nevina

Blog Vedrane Rudan: Kako je Tomićeva i Grlićeva kapija ostala nevina

Onaj gospodin koga igra Miki Manojlović (60) ima velikih problema sa prostatom. Da nema vjerojatno bi njegov mrki, veliki, bijesni ovan razvalio i kapiju gospodina Grlića (62) i kapiju gospodina Tomića (40) a to ne bi bilo dobro

Vedrana RudanVedrana RudanGledala sam film Rajka Grlića (62) i Ante Tomića(40) "Neka ostane među nama". Prepričat ću vam sadržaj.

Jedan gospodin, igra ga Miki Manojlović (60), ima ženu, igra je Daria Lorenci (34), koja želi da joj muž ujutro ostavi spermu u plastičnoj posudici, ona će je onda odnijeti kamo treba jer želi u svojoj trideset i četvrtoj dobiti dijete od muškarca u šezdeset i prvoj.

Ali to nije sve. Gospodin koga igra Miki Manojlović (60) naleti na cesti na gospodičnu koju igra Ivana Roščić (28). Ta mu gospodična (28) nakon samo jednog susreta, on od nje kupuje božićnu jelku, ne može odoljeti pa se kresnu. Njeno se međunožje vidi tako dobro da joj se mogu izbrojiti korijeni svih obrijanih dlaka, gospodinovo (60) ostalo nam je sakriveno. Nažalost?

Ali to nije sve. Gospodina (60) ludo ljubi i gospođa koju igra Ksenija Marinković (44).

Ali to nije sve, gospodin(60), ima još jednu ženu, igra je Nataša Dorčić (42). Ta gospođa (42) ima sa gospodinom (60) sina i godinama čeka da se k njoj (42) useli otac njenog sina (60).

Ali to nije sve. Ksenija Marinković igra i gospođu (44) koju tuca klinac (20? 21? 22?). Ne biste vjerovali, govorim istinu, kunem se, njene sise vidimo ali njegovo će međunožje za naše gladne oči ostati dovijeka sakriveno. Nažalost? Definitivno nažalost.

O čemu govori film? Film govori o onome o čemu govore svi muški filmovi. Muškarci najbolje jebu kad imaju šezdeset. Čime muškarci jebu kad imaju šezdeset nikad ne vidimo ali onda u istom filmu ne vidimo ni čime jebu dečki kad imaju dvadeset. Da klinci ne skuže da im treba još bar četrdeset godina da postanu oni pravi.

Ali to nije sve. Pušten je u promet trač kako gospodin Miki Manojlović (60) ne odlazi na premijere jer je na setu tucnuo sve od dvadeset i sedam do sedamdeset i sedam pa postoji bojazan da bi ljubomorni, bijesni muškarci mogli gospodinu Mikiju Manojloviću (60) odrezati alatku. Ponavljam, nismo je vidjeli ali gospodinu Grliću (62) i gospodinu Tomiću (40) vjerujemo zato jer je prvi u šezdeset i drugoj a drugi u četrdeset i prvoj.

Poruka filma? Potpuno je jasna. Nama ženama za sreću treba puno, jako puno. Muškarac od 60 plus.

Ali to nije sve. Onaj gospodin koga igra Miki Manojlović (60) ima velikih problema sa prostatom. Da nema vjerojatno bi njegov mrki, veliki, bijesni ovan razvalio i kapiju gospodina Grlića (62) i kapiju gospodina Tomića (40) a to ne bi bilo dobro.

Zašto to ne bi bilo dobro? Zato jer bi tada u Hrvatskoj film na temu, što svakoj ženi treba, snimila neka žena. U tom filmu ni jednu ulogu ne bi dobio gospodin Miki Manojlović (60).

Screen Daily does Rajko

This lightweight comedy, often more significant for what it avoids saying than what it actually conveys, has veteran director Rajko Grlic, whose once potent mixtures of sex and politics offered jaundiced portraits of life in former Yugoslavia, changing his strategies.

Delivering a pretty, attractive glimpse of today’s Zagreb.

He throws politics out of the window and claims the most popular sport in his native Croatia, nowadays - at all times and in all circumstances - is philandering. A bunch of over-sexed men and women are engaged in a merry-sleep-around betrayal game, reaching the conclusion that since no one is quite blameless, there is no need to lose any sleep over such irrelevant matters.

Colorful and moving briskly along, it is probably too flimsy for art houses, but likely to do well not only at home but in most Mediterranean countries. The film screened in the competition section of the Karlovy Vary Film Festival.

It goes like this: Nikola (Manojlovic), typical nouveau riche businessman (nature of business unclear), when not worried about his prostate, is frantically trying to get Anamarija (Lorenci), his legitimate wife, pregnant, while at the same time exercising his sexual prowess with every other available female in sight.

On top of which, he has a second home for pretty pharmacist Latica (Dorcic) and her son. His brother Braco (Navojec), less affluent but no less addicted to lovely young things, has been kicked out from home by his wife, Marta (Marinkovic) who is engaged in an affair with a younger man who gambles her money betting on football games.

If that’s not enough, more complicated ties are unveiled in the course of the film, culminating with the discovery that Braco’s lawful daughter had been fathered by Nikola before he left for the US, while Nikola’s wife, once she gets pregnant, is impregnated with Braco’s sperms.

Delivering a pretty, attractive glimpse of today’s Zagreb, supported by a cast of sympathetic performers who feel at home with this type of material, Grlic suggests the lusty attitude to life of his characters has been in their genes forever and will probably be faithfully transmitted to future generations.

At the same time, he seems to imply that with Tito gone and the secession war terminated, his countrymen have lost all appetite for taking life seriously. Who knows, maybe he is right and maybe they’re right too.

Rajku Grliću nagrada u Karlovim Varima

Nagrada za režiju festivala u Karlovim Varima pripala je Rajku Grliću za film „Neka ostane među nama“. Najbolji film festivala je špansko ostvarenje „Mreža za komarce“.

Hrvatski režiser Rajko Grlić osvojio je na sinoć zatvorenom 45. međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima nagradu za režiju za film „Neka ostane među nama", koji su finansirali i producenti iz Srbije.


Srpski predstavnik u drugoj po značaju takmičarskoj sekciji, Istočno od Zapada, film režisera Srđana Koljevića „Žena sa slomljenim nosem", ostao je bez nagrada.

Ostvarenje "La Mosquitera"(Mreža za komarce) španskog režisera Augustia Vile proglašen je najboljim filmom festivala i njemu je pripala nagrada od 30.000 dolara.

Međunarodni žiri, u kojem je bila i srpska glumica Mirjana Karanović, pobednika je izabrao od 12 filmova u takmičarskoj sekciji prikazanih od 2. do 10. jula.


Film češkog oskarovca Jana Svjeraka „Kuki se vraća" morao je da se zadovolji posebnom nagradom glavnog žirija.

Nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je Anais Demustje za ulogu u francuskom filmu „Slatko zlo", a nagrada za najboljeg glumca odlazi u Poljsku, glumcima Mateušu Košćukjeviču i Filipu Garbaču za uloge u filmu „Majka Tereza od mačaka".


Posebna priznanja glavnog žirija iz poznate češke banje odnose ruski film „Drugo nebo" Dmitrija Mamulija i „Ima stvari koje ne znaš" iranskog režisera Fardina Sahiba Zamanija.

U sekciji Istočno od Zapada, u kojoj se takmičio i Koljević sa „Ženom sa slomljenim nosem" nagradu je osvojila rumunsko - francusko -švajcarsko - nemačka koprodukcija „Aurora" u režiji Kristi Puiu, a posebno priznanje pripalo je estonskom filmu „Iskušenja svetog Tonija".

Specijalnu nagradu za film „Drugo nebo" reditelju Dmitriju Mamuliju uručila je Mirjana Karanović

Nagradu za dugometražni dokumentarni film osvojio je švedski film „Familija", režisera Mikaela Vistrema.

Najbolji dokumentarni film do 30 minuta na ovogodišnjem karlovarskom festivalu je litvansko ostvarenje „Reka", režiserke Julije Gruođene.

Kristalni globus za doprinos svetskoj kinematografija preuzeo je na svečanom zatvaranju festivala ruski glumac i režiser Nikita Mihalkov, a ista nagrada uručena je tokom festivala i srednjeevropskom majstoru horor filmova, slovačkom režiseru Juraju Hercu.

Specijalnu nagradu predsednika festivala preuzela je ranije i glavna zvezda ovog festivala, britanski glumac Džud Lo.

Selektori 45. međunarodnog filmskog festivala u Karlovim Varima odlučili su ove godine da prikažu manje filmova, svega 120, uz obrazloženje da će biti više repriza i publika će moći da vidi više filmova za koje je zainteresovana.

Da Karlove Vari nastoje da održe nivo festivala A kategorije potvrdili su, međutim, i time što je od tih 120 prikazanih filmova 50 bilo svetskih ili međunarodnih premijera.

"Grlić je najavio i snimanje filma po romanu „Čudo u Poskokovoj Dragi“, nadajući se da će uspeti da naprave vestern mjuzikl. Ipak, prvi planovi biće skovani tek početkom jeseni, a Tomić je izrazio želju da i taj film bude koprodukcija zemalja iz regiona."

Auh, opet ce pravi ljubitelji filma da nagrabuse od saradnje ove dvojice. Posle jedva gledljive Karaule, sa sve katastrofalno losom i nepotrebnom zavrsnicom, dosla je jos jedna nebuloza od filma, Neka ostane izmedju nas (vise mi se svidja Dzonijev naslov), sa ogromnom intelektualnom kradjom - glavna muzicka tema (saksofon dominira) je direktno maznuta iz "Oktobarfesta." Steta, vec sad cenim: upropastice nacisto ovo "Cudo...," pitki, ponekad zesce anti-serbski (to je vec neizbezna, a i neka druga , tema: cak i najveci protivnici tudjmanovog rezima, tj. maltene svi kroati, nemaju dilemu - serbi su prvi zapoceli rat, i najvise su krivi, bez obzira sto su neki kroati pravili zesca sr...) ponekad do bola smesan (alanfordovski humor) romancic, letnje citanje za dosadna nedeljna popodneva (bez nogometa)...Steta, Grlic je dobar covek (mada, to za umjetnost i dela koja (ne)ce ostati, nije bitno), nekad je pravio filmove koji su mi dosta znacili, mada nisam siguran kako bih sada gledao na te filmove, zato je i bolje da ih ponovo ne iskopavam....

Pa, dobro. I Grlića su stigle godine. Snima čovek šta može i najboljke što ume. Zlatne godine (u kreativnom smislu) su očigledno iza njega... Mada, nije to samo njegova sudbina. Pogledajte srpske režisere njegove generacije (ili tu negde). Ne može se reći da poseldnjih godina isporučuju svioja najbolja dela. Da li je neko gledao Besu ili Medeni mesec? Teško da ovi naslovi mogu da drže sveću ranim radovima. Opet, bez obzira na sve, to su filmovi koji poseduju zavidan stepen kompetentnosti. Vidi se da su ih redili ljudi koji znaju šta rade, pravi režiseri - pa makar nam se ti filmovi i ne dopadali.

Ovo za vestern mjuzikl zvuči simpatično (na papiru), tako da ko zna... Ako bude imao dobar "scenarij" možda i ispadne kako treba. Nažalost, verovatno će film biti zagušen anti-srpskom propagandom, ali, šta da se radi... Hravati u načelu vole takav pristup.

"Ako scenarij bude dobar..."
Ma to je i najveci problem - Tomic & Grlic su toliko dugo pisali scenario za Neka ostane, provodili beskrajne sate pisuci, diskutujuci, pijuci i jeduci, da bi covek pomislio, stize dinamit. Kad ono, corak. Sto je Kripl primetio kao osnovnu zamerku Azdahi (koja je, uzgred, sa svim svojim manama za 5 klasa ispred ovog filma - narocito u majstorski reziranim scenama u rovovima), vazi i ovde: svaki lik vec pri ulasku u film je toliko crno obojen, negativan do karikiranja, da me od pocetka do kraja bas briga za svakog od njih.
A sto se tice rezije i vodjenja filma - jeste, 4 reprezenta ceske skole u nas - Markovic, Karanovic, Paskaljevic i Grlic - su nekada pravili solidne filmove, bili su mladi i imali su sta da kazu. Ali kazem, bolje da ne ceprkam i gledam ih ponovo...par njih bi se sigurno jos drzali, a za ostale nijesam siguran...