Na završetku snimanja “Na putu“ bh. redateljice Jasmile Žbanić
Piše: M. DUHAČEK
06/11/08
http://www.oslobodjenje.com.ba/index.ph ... &Itemid=50

Željela bih da film pokrene određene dijaloge

Naša priznata redateljica Jasmila Žbanić u utorak poslijepodne, iza zatvorenih vrata sarajevske Vijećnice, privela je kraju snimanje svog drugog dugometražnog igranog filma radnog naziva “Na putu“ ili “Memory Full“. Nekoliko sati iza toga ovom je prigodom organizirana i konferencija za novinare na kojoj je o impresijama sa snimanja govorila tek mala ekipa okupljena oko ovog filma, na kojem je radilo 60-ak ljudi i oko dvije hiljade statista.

Dva dana u Beču

Kako nam je rekla Žbanić, nakon završetka snimanja - glavnu žensku ulogu, hrvatsku glumicu Zrinku Cvitešić očekuje ove sedmice još dva dana snimanja u Beču - slijedi dvanaest sedmica montaže, a poslije toga mjesec i po postprodukcije zvuka, a zatim i slike.

Film bi trebao biti gotov na proljeće ili ljeto, a datum premijere još je nepoznat, iako ne bi čudilo da bude prikazan upravo na otvorenju narednog Sarajevo Film Festivala.

Redateljici je bilo upućeno i pitanje kojemu su povod bili događaji na otvorenju Queer Festivala u Sarajevu, kada su vehabije još jednom pokazale svoju netrpeljivost i agresivnost prema onima koji nisu kao oni. Naime i u njenom filmu jedan od glavnih likova je vehabija.

“Jako bih željela da imamo puno gledalaca. Da ljudi budu zainteresovani da dođu vidjeti film, iz bilo kojeg razloga. I željela bih da film pokrene određene dijaloge, koji se u ovoj zemlji ne vode na pravi način. Željela bih da ljudi poslije tih sat i po ili dva sata filma imaju jedno iskustvo koje nije svakidašnje, a čime mogu, ja se nadam, proširiti emotivna saznanja o svijetu oko sebe. Mislim da je kroz istraživanje i komunikaciju s ljudima shvaćeno da ovo nije film koji je protiv islama, niti film koji je protiv bilo koga. Ovo je jedna ljubavna priča koja govori o iskustvu dvoje ljudi, koji ne predstavljaju naciju, nego su individue sa svojim individualnim iskustvom. Film smo radili otvoreno, čistog srca, sa željom da upoznamo sve slojeve koji se tiču ovog filma, tako da se nadam da će svi ljudi koji dođu u kino to i osjetiti“, rekla je redateljica filma, dodavši da uvijek računa na inteligenciju i ljudskost publike.

Press konferenciji su, pored Jasmile Žbanić, prisustvovali i glumci Zrinka Cvitešić, Leon Lučev i mlada Luna Mijović, kostimografkinja Lejla Hodžić, te scenografi Lada Maglajlić i Amir Vuk Zec.

Nakon Žbanić, prva je dobila riječ Zrinka Cvitešić, kojoj je, čini se, najteže palo što se snimanje bliži kraju. Zaplakala je taj dan i u Vijećnici, a suzne oči razotkrile su je i na konferenciji za novinare.

Kaže: “Bilo je sjajno“, pa uzdahnu. “Teško mi je danas bilo šta reći, pogotovo nakon što je Jasmila danas mrtva-hladna izgovorila rečenicu: ‘Dobro, ljudi, to je to’. A ja se osjećam kao da mi je neko otkinuo desnu ruku“, kaže Cvitešić.

“Bilo bi lijepo da ova presica sad najavljuje prvi dan snimanja, da je sve ispred nas. U početku me je bilo malo strah, jer nisam nikada radila sa ženom, ali shvatila sam da je lakše nego s muškarcima. Nekako, ne moraš puno pričati, samo se pogledaš i znaš šta se očekuje od tebe“, rekla je hrvatska glumica, koja u filmu “Na putu“ igra glavnu žensku ulogu.

Kao na spotu za CNN

Na njene riječi se nadovezuje još jedan glumac iz susjedne Hrvatske, Leon Lučev, koji u šali kaže da drugi put radi sa ženom-redateljem, te da kada se pogledaju, uvijek se moraju objašnjavati.

“Umorni smo, puni smo, imam osjećaj da smo svi uložili silnu energiju u ovaj film. Ako je sto posto od toga ostalo na platnu, mislim da smo napravili dobar posao, jer mislim da smo dali od sebe mnogo više od tih sto posto. Predivan mi je osjećaj što se i posljednji dan snimanja još uvijek osjećam ispunjenim, a to mi se rijetko kad dešava na snimanju. To znači da je ta energija još tu, još među nama i bez obzira što su neki od nas završili snimanje, još uvijek osjećaju da ta dva dana još uvijek postoje. I imam osjećaj da će tako biti do premijere“, rekao je Lučev.

Mlada glumica Luna Mijović, koja je igrala i u prvom dugometražnom igranom filmu Jasmile Žbanić, nagrađivanoj “Grbavici“, kaže da joj je ova uloga bila puno lakša: “Mislim da sam kroz obje uloge jako dobro prošla zbog Jasmile, kao režiserke koja zna tačno da ti kaže šta hoće i onda da to kombinuje s onim što ti hoćeš.”

Veliki posao uradila je i kostimografkinja Lejla Hodžić koja je morala osmisliti kostime za glumce i dvije hiljade statista, ali kaže da joj nije bilo teško, te da joj je rad na ovom filmu bilo fantastično iskustvo.

Kao što se kostimografkinja potrudila da na najvjerniji način dokumentira dio Sarajeva i BiH danas, tako su činili i scenografi, Lada Maglajlić i Amir Vuk Zec.

“Uspjeli smo prikazati sliku Bosne i Hercegovine - od Jablaničkog jezera i raftinga, do Sarajeva i Bosne kao na spotu za CNN. U traženju tih slika i istraživanju terena, normalno da smo i mi detaljno prošli put od Sarajeva do Jablaničkog jezera - nažalost samo smo snimali po Federaciji - zahvaljujući kojem smo dotakli te slike Bosne koje će otići u svijet i koje će ostati dokument o našoj sadašnjosti. Mi živimo u kontrastu, u Bosni. Kad sjedite u Vatri, gdje smo također snimali, možete vidjeti i pobuljenu ženu i vojnika UNPROFOR-a i ženu u mini suknji. Živimo 21. stoljeće. Mi smo iz socijalizma, nakon rata, prešli u kapitalizam, i to u onaj tipični bosanski, jaranski, i mi sve to živimo. Tačno je da u Sarajevu možete naići i na pravdu i nepravdu, na Vijećnicu ili vehabijsku džamiju“, rekao je Amir Vuk Zec.

Na kraju je Jasmila Žbanić rekla da je imala veliku sreću što je radila s fantastičnim timom ljudi, kreativnom ekipom, zahvaljujući kojoj je na setu bila divna energija za koju se nada da će se osjetiti i u filmu, te se zahvalila, između ostalog, i građanima Sarajeva “koji su nas trpjeli sa zatvaranjima ulica“.

Novi film Jasmile Žbanić 'Na putu' u ožujku u kinima

Početak hrvatske distribucije filma očekuje se odmah nakon Berlinalea. Naslovne uloge u filmu igraju hrvatski glumci Zrinka Cvitešić i Leon Lučev

Film “Na putu” je priča o ljubavi – ljubavi mladog bračnog para, Lune i Amara. Nakon što Amar prođe kroz dramatičnu promjenu u radikalnoj vjerskoj zajednici, Luna je rastrgana pitanjem da li je ljubav zaista dovoljna da sačuva njihovu vezu na putu životne sreće.

'Kad sam počela snimati film, rekli su mi: Ubit će te vehabije

Inače, Jasmilin dugometražni prvijenac "Grbavica“ bio je ovjenčan mnogim nagradama, a među ostalima i Zlatnim medvjedom Berlinskog filmskog festivala 2006. godine.

Naslovne uloge u filmu igraju hrvatski glumci Zrinka Cvitešić i Leon Lučev, koji je važnu ulogu igrao i u „Grbavici“, a ovaj glumački dvojac kao ljubavni par javnosti je otprije poznat iz jednog od najgledanijih hrvatskih filmova Što je muškarac bez brkova. U filmu se pojavljuju i Nina Violić i Marija Kohn. Ostale uloge imaju Ermin Bravo, Mirjana Karanović, Luna Zimić Mijović, Sebastian Cavazza, Jasna Žalica i Izudin Bajrović.


Svakako treba napomenuti da je nakon 2004. godine i Svjedoka Vinka Brešana ovo prvi domaći film (nastao u koprodukciji s Bosnom i Hercegovinom, Njemačkom i Austrijom) koji je uvršten u natjecateljski program Berlinalea, uz Cannes, najačeg europskog filmskog festivala, koji ove godine slavi jubilarno, 60. izdanje.

Time se "Na putu“ može dodati epitet uistinu sjajnog ne samo hrvatskog, već i europskog filma, pred kojim je i više nego svjetla budućnost. Berilnale će se održati od 11. do 21. veljače 2010. godine. Svake godine u glavnoj konkureniciji se prikaže 20 najboljih filmova svjetske produkcije po odabiru selekcijeske komisije. Predsjednik ovogodišnjeg žirija je renomirani reditelj Werner Herzog.

Glumica Zrinka Cvitešić, za naslovnu ulogu upravo u filmu „Na putu“ odabrana je od strane European Film Promotiona, čiji je cilj predstavljanje novih europskih glumačkih zvijezda, kao jedna od 10 najboljih mladih glumaca i glumica programa Shooting Stars 2010.

Početak hrvatske distribucije filma očekuje se odmah nakon Berlinalea i to gala premijerom, 27. veljače u jednoj od najljepših zagrebačkih dvorana, svojevrsnom hramu kulture, KD "Vatroslav Lisinski“. Nakon zagrebačke premijere, tokom mjeseca ožujka, film u distribuciji Blitz – film i videa kreće na filmsko proputovanje cijelom Hrvatskom, gdje će se u većim gradovima također održati specijane premijere, kao npr. u Rijeci, Splitu, Šibeniku, Zadru, Karlovcu, Slavonskom brodu.

http://www.jutarnji.hr/novi-film-jasmil ... ma/515072/

Ljubav vene ako se ne hrani

UDRUŽENjE filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, dodelilo je nedavno Mirjani Karanović nagradu za najbolju glumicu u 2009, za ulogu u romantičnoj komičnoj drami “Tamo i ovde” Darka Lungulova. Ovo priznanje stiglo je posle pet inostranih i domaćih nagrada koje je tokom prošle godine dobila za lik Olge (među kojima je i nagrada žirija na festivalu autorskog filma u Arasu, u Francuskoj).
Mirjana Karanović je i naša jedina glumica koju će videti publika 60. jubilarnog festivala u Berlinu. Reč je o novom filmu bosanske rediteljke Jasmile Žbanić “Na putu”, jedinom ostvarenju iz ovog regiona koje je ušlo u takmičarski program ovogodišnjeg “Berlinala”.
Drama o pojedinačnim sudbinama, duhovnim i životnim raskršćima mladih ljudi sa balkanskog prostora, napravljena je kao koprodukcija Hrvatske, BiH, Nemačke i Austrije, a angažovana je i “mešovita” glumačka ekipa - pored Mirjane Karanović u filmu igraju Zrinka Cvitešić, Leon Lučev, Nina Violić, Sebastijan Kravitz, Ermin Bravo, Luna Mijović, Jasna Ornela Beri, Jasna Žalica...
O uspehu filma i konceptu po kome je napravljen, kako kaže za “Novosti”, Mirjana Karanović ne razmišlja, jer smatra da recepti u stvaralaštvu ne postoje.
- Umetnik ima potrebu da se izrazi, da uspostavi kontakt sa ostalim ljudima preko svog dela. Način na koji se to može uraditi zavisi od mnogo stvari, od toga u kojoj zemlji živite do toga kakav ste karakter. Film je svuda, a pogotovo u siromašnijim zemljama kao što su Srbija i Bosna i Hercegovina, veoma skupa umetnost. Nemoguće je dobiti sav novac za snimanje filma iz jednog fonda i onda konkurišete gde god je moguće. Jasmila Žbanić je to uradila sa prvim filmom, i sa drugim je to jednostavno već bilo očekivano. Mislim da joj to i olakšava plasman filma na evropsko tržište. Što se glumaca tiče, znam da je birala glumce u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, organizovala radionice i druženja da bi što bolje i lakše izabrala. U tome je veoma metodična i uporna.
* “Na putu” je ozbiljna, uzbudljiva i pesimistična ljubavna priča mladog bračnog para, posle nekih dramatičnih promena koje doživljavaju. Da li je ljubav dovoljna da sačuva svaku vezu od spoljnih događaja, postoje li granice ljubavi?
- Mislim da nije dovoljna. Ljubav je predivno osećanje, ali vene i slabi ako se ne hrani. Životni problemi i ozbiljne odluke su takođe deo života, i ljubav ne
može sama da se sa tim izbori. Ovaj film govori o ženi i muškarcu koji se zaista vole i slažu u ljubavi, ali različito razmišljaju o načinu na koji treba živeti i donositi važne životne odluke.
* Koliko je ljubav danas uslovljena našim traumama na ovim prostorima, da li je imuna na politiku, ideologiju, veru, odnosno, da li je ljubav sasvim slobodna ili su i u emocijama mogući “autoriteti”?
- Mi smo uslovljeni, mi nismo imuni na uticaj politike, ideologije i svega ostalog na naše živote. Čak i ako na neko vreme uspemo da se odbranimo i izolujemo od trivijalnosti spoljnog sveta, on nas ipak sačeka i zapljusne nas svom svojom prljavštinom. I nemoguće je, ma koliko se trudili, da ljubav bude jedini štit od toga.
* Igrate tragičan lik, ženu koja doživljava poraz - može li išta da nas zaštiti od života?
- Igram radikalnu muslimanku, ženu koja je odlučila da ide kroz svet potpuno pokrivena, koja veruje da će tako zaslužiti sigurnost i sreću. Njena očekivanja su da je vera i predavanje religiji mogu spasti od svih razočarenja koje nosi život, i ona u tome ide do kraja. Naravno, to je nemoguće, ma koliko tražili i pokušavali da nađemo neki drugi, bezbedniji svet u sebi i oko nas, i ona ipak doživljava poraz, i to tužno i tragično. Uloga je epizoda, ali na neki način kontrapunkt glavnoj drami koja se događa između glavnih junaka.
* Film “Na putu” nalazi se ove godine u zaista jakoj konkurenciji, sa ostvarenjima Polanskog, Skorsezea... Da li ćete se pokloniti berlinskoj publici?
- Još nisam videla film, i ne znam kada ću moći, jer sam veoma zauzeta, a niko iz njegove ekipe nije ni govorio o eventualnom uspehu, mada, naravno, verujem da ga svi priželjkuju. Ja ipak neću ići u Berlin, jer su se datumi poklopili - 18. februara imam premijeru u “Stupici”. Ali, držaću im palčeve!

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=12

Da li će i u ovom filmu Srbi silovati muslimanke?

Film Jasmile Žbanić „Na putu“ premijerno na festivalu Cinema City

Film „Na putu“, rediteljke Jasmile Žbanić, biće premijerno prikazan u Srbiji na festivalu Cinema City koji se održava od 5. do 12. juna u Novom Sadu, u okviru selekcije regionalnih filmova „Balkan Box“. Film „Na putu“, koji kroz jednu ljubavnu priču nudi kompleksan pogled na islam u modernoj Bosni, svoju svetsku premijeru imao je u Berlinu, gde je prikazan u okviru glavnog takmičarskog programa, a ubrzo je osvoijo svetsku kritiku i publiku.
Jasmila Žbanić je na prestižnom festivalu već dokazala svoje umeće dugometražnim prvencem „Grbavica“, za koji je osvojila Zlatnog medveda. Rediteljka se u novom filmu bavi kontroverznom temom konzervativnih islamskih verskih zajednica, gde je, kako kaže, iz ženskog ugla istraživala koliko je ljubav imuna na ideologiju i da li su u ljubavi mogući autoriteti poput Boga.
Film „Na putu“ prikazuje mladi par koji prolazi kroz duboke emotivne transformacije, koje vode od iskrene zaljubljenosti do momenta otuđenja i nepoznavanja. Stjuardesa Luna (Zrinka Cvitešić) neprijatno se iznenadi kada njen životni partner Amar (Leon Lučev), kontrolor leta pod privremenom suspenzijom zbog latentnog alkoholizma, odlučuje da drži kurs kompjutera za decu u kampu vehabija pored Jablaničkog jezera. Luna je sve ređe u kontaktu sa njim, a kada joj dozvole da ga poseti u kampu, već se nazire da je Amar otkrio veru i da je pred novim životnim opredeljenjem.
Glavna glumica u filmu „Na putu“, Zrinka Cvitešić, za ovu ulogu, izabrana je za jednu od najboljih deset glumaca i glumica u okviru programa „Shooting Stars 2010“ u Berlinu. Pored nje, u filmu igraju i Leon Lučev, Mirjana Karanović, Jasna Beri, Nina Violić, Ermin Bravo, Marija Kohn i Jasna Žalica.
„Zanimale su me promene u Bosni, promene u odnosima među ljudima, u društvu, povećana religioznost, kao i položaj žena u tim promenama, A sve je počelo jednog dana, kada jedan muškarac nije želeo da mi pruži ruku jer se ne rukuje sa ženama“ , reklа je Jasmila Žbanić, koja je scenaristkinja i rediteljka filma.

Film „Na putu“, od svoje premijere u Berlinu, prikazuje se na brojnim festivalima širom sveta, a festival Cinema City predstaviće ovo ostvarenje premijerno u našoj zemlji.

http://www.youtube.com/watch?v=FXJvSuZpX2o

Film Jasmile Žbanić
Zamka političke korektnosti
Piše: Vladan Petković

Nakon pobede „Grbavice“ u Berlinu 2006. od Jasmile Žbanić se mnogo očekivalo, što je poznat fenomen „teškog drugog filma“ i možda neki njeno novo delo time pravdaju. „Grbavica“ je daleko od vrhunske umetnosti, ali makar funkcioniše na osnovnom, zanatskom nivou, što se nikako ne može reći za, pre svega, očajno napisani „Na putu“

NA PUTU
Jasmila Žbanić, BiH-Aut-Nem-Hrv 2010, 100 min.
Uloge: Zrinka Cvitešić, Leon Lučev, Ermin Bravo, Mirjana Karanović, Marija Kohn, Nina Violić, Sebastian Cavazza, Jasna Ornela Bery

Nevenčani par Luna (Cvitešić) i Amar (Lučev) žive u centru Sarajeva. Ona je stjuardesa a on je kontrolor leta. Amara uhvate kako pije na poslu i suspenduju ga na šest meseci. Pored toga, on ne uspeva da Luni napravi dete. Amar sreće druga iz rata Bahriju (Bravo) koji je u međuvremenu postao vehabija i on poziva Amara da u vehabijskom kampu podučava decu kompjuterima. On to prihvata i bukvalno se preko noći od urbanog Sarajlije koji ima problem sa alkoholom pretvara u „pravovernog“ muslimana što je prva nelogičnost, osim ako uzmete kao tačnu pretpostavku da su vehabije zaista u stanju da ljudima ispiraju mozak. Luna jednom prilikom odlazi da ga poseti u kampu sa Bahrijinom ženom Nađom (Karanović) i uviđa „sav užas“ muslimanskog fundamentalizma u idiličnom pejzažu kraj jezera.

Ogroman i nerešiv problem predstavljaju neverovatno neprirodni dijalozi. Čak ni vrhunski glumci poput Leona Lučeva i Zrinke Cvitešić ne mogu da izbore sa beskrajnim nizom praznih fraza i deklamacija koje kao da su upućene gledaocu. Od poznatog sarajevskog humora ovde nema ni traga, svaka šala zvuči smešno otprilike kao neki gluplji nemački vic. Kada Amar i Luna raftuju sa njenom sestrom (Violić) i njenim dečkom (Cavazza), njihovo pevanje pesme Blam Dubioza Kolektiva deluje kao da ih je sramota što pevaju dok se bore sa brzacima umesto da uživaju. Njihov smeh je usiljen, izveštačen, a Lunina opaska da je Nađa „obučena kao nindža“ može da bude zabavna nekom neupućenom strancu, dok je u bivšoj Jugoslaviji to odavno ofucan štos.



Photo: Stock

Žbanićeva troši užasno mnogo filmskog vremena objašnjavajući opšta mesta: verski fundamentalizam/ekstremizam je pogrešan i opasan, nekada se lepo i složno živelo a sada je sve grozno, muslimani su nasilno proterani iz Bijeljine, stari ljudi nikog ne zanimaju... Učinila je sve da gledalac ni u jednom trenutku ne pomisli da može da postoji bilo šta ispravno u bilo kom načinu života koji ne odgovara zapadnjačkim vrednostima. I sve tona potpuno jednodimenzionalan način, kao da publici sve mora direktno da se kaže, a ne da se neke od tih stvari naslute ili zaključe iz, eventualno, neke originalne scene. Ne, ovde je svaka scena krajnje predvidiva jer, da nije tako, gledalac bi možda bio podstaknut na razmišljanje i možda bi zaključio da nije sve baš tako jasno i crno-belo. Čovek može samo da žali što Leon Lučev, Zrinka Cvitešić i izvrsni Ermin Bravo troše talenat u ovakvom filmu, a ne u nekom koji ga zaslužuje.



Na putu deluje mnogo više kao početnički film nego Grbavica. Jedva se vuče, mučeći se preko očiglednih prepreka ispraznog scenarija. Žbanićeva je sama sebi postavila zamku upinjuću se iz sve snage da napravi film koji će biti popularan kod publike i dovoljno egzotičan i politički korektan za prolaz na međunarodnim festivalima. Nažalost, u tome je i uspela.
http://www.e-novine.com/kultura/kultura ... nosti.html